Nekada su porodični albumi stajali na policama dnevnih soba i otvarali se samo u posebnim prilikama. Danas se uspomene dele u realnom vremenu, često pred stotinama ili hiljadama ljudi. Prvi koraci, rođendani, školske priredbe, pa čak i svakodnevni trenuci iz dečjeg života završavaju na društvenim mrežama. Upravo iz te navike nastao je termin sharenting, spoj engleskih reči share i parenting, koji opisuje praksu roditelja da redovno objavljuju fotografije, snimke i informacije o svojoj deci na internetu.
Iako većina roditelja to radi iz ljubavi, ponosa ili želje da sa porodicom i prijateljima podeli važne trenutke, stručnjaci sve češće upozoravaju da sharenting može imati posledice koje postaju vidljive tek godinama kasnije. Kako generacija dece koja je odrasla uz društvene mreže stasava, otvaraju se nova pitanja o privatnosti, identitetu i emocionalnom razvoju.

Šta je zapravo sharenting?
Sharenting podrazumeva objavljivanje sadržaja o detetu na društvenim mrežama. To mogu biti fotografije, video-snimci, anegdote, informacije o zdravlju, školskim uspesima ili svakodnevnim navikama. Za mnoge roditelje to deluje potpuno prirodno. Društvene mreže postale su deo svakodnevice, pa se često ne pravi jasna granica između privatnog i javnog života. Međutim, ono što roditelji vide kao bezazlen trenutak, dete jednog dana može doživeti drugačije. Problem nije nužno u jednoj fotografiji ili objavi. Veću zabrinutost izaziva stvaranje digitalnog identiteta deteta bez njegovog pristanka.
Kada privatnost postane luksuz
Današnja deca često imaju digitalni trag mnogo pre nego što nauče da čitaju, pričaju ili hodaju. Neka čak dobiju svoje prve objave još pre rođenja, kroz fotografije ultrazvuka ili objave o trudnoći. Kako odrastaju, količina dostupnih informacija o njima može postati ogromna. Fotografije iz ranog detinjstva, neprijatne situacije, zdravstveni problemi ili emotivni trenuci ostaju trajno sačuvani na internetu.
Psiholozi upozoravaju da osećaj kontrole nad sopstvenom privatnošću igra važnu ulogu u razvoju identiteta. Kada dete nema mogućnost da odluči šta će o njemu biti javno dostupno, može se javiti osećaj narušene autonomije.
Kako sharenting utiče na samopouzdanje deteta?
Jedan od manje očiglednih efekata sharentinga odnosi se na način na koji dete gradi sliku o sebi. Ako od najranijeg uzrasta odrasta uz saznanje da se svaki važan trenutak fotografiše, komentariše i objavljuje, može razviti osećaj da vrednost iskustva zavisi od reakcije publike. Broj lajkova, komentara i pregleda tada postaje deo načina na koji se meri pažnja i potvrda.
Kod starije dece i adolescenata to ponekad može izazvati nelagodnost, stid ili osećaj da nemaju dovoljno kontrole nad sopstvenim životom. Naročito ako su objavljeni sadržaji koje oni smatraju privatnim ili neprijatnim (cringe).
Granice koje se menjaju sa godinama
Ono što je simpatično kada dete ima dve godine možda neće biti jednako prihvatljivo kada napuni dvanaest. Zato stručnjaci naglašavaju važnost prilagođavanja načina deljenja sadržaja uzrastu deteta. Kako deca odrastaju, raste i njihova potreba za privatnošću. Uključivanje deteta u odluke o tome šta će biti objavljeno može doprineti osećaju poštovanja i međusobnog poverenja. Na taj način dete uči da su njegove želje, granice i mišljenje važni.
Kako pronaći zdravu meru?
Sharenting ne mora nužno biti loš. Mnogim porodicama društvene mreže omogućavaju da ostanu povezane sa rodbinom i prijateljima koji žive daleko. Problem nastaje kada se izgubi svest o tome koliko informacija zapravo delimo. Pre objavljivanja fotografije ili priče o detetu korisno je postaviti jednostavno pitanje: da li bi mom detetu ovo bilo prijatno za pet ili deset godina? Takođe je važno voditi računa o količini ličnih podataka koji postaju javno dostupni, kao i o tome ko ima pristup sadržaju.



